Kvalitet životnih namirnica u Boru

Kvalitet zivotnih namirnica zavisi od sastava zemljista, kvaliteta voda kojima se navodnjavaju poljoprivredne kulture, kvaliteta vazduha i primene hemijskih sredstava i vestackih djubriva.
Rudarski objekti i radovi su izvor prasine koja se direktno talozi na biljke i zemljiste, odakle sa hranljivim materijama dospeva u biljke. Metalurgija je izvor sumpordioksida, koji direktno ili indirektno ostecuje biljke, i teskih metala koji u njih dospevaju preko hranljivih materija iz zemljista. Sumpordioksid u kontaktu sa vegetacijom izaziva ostecenja na listovima, koja mogu biti akutna i hronicna.
Ostecenja nastaju pri visokim koncentracijama sumpordioksida (a to znaci svakog minuta – jer i kada topionica ne ispusta dim, u vazduhu su koncentracije cesto iznad dozvoljenih) posle kise ili u ranim jutarnjim casovima kada je rosa. Veci stepen ostecenja trpe biljke koje su zasejane blize metalurskom kompleksu i u dolinama i kotlinama gde se dim duze zadrzava. Osetljivost biljaka na sumpordioksid je razlicita. Od zitarica najosetljiviji je ovas, a najmanje psenica. Sve ovo govori u prilog tome da opstina Bor nema dovoljno kvalitetnih namirnica za zadovoljavanje potreba sopstvenog stanovnistva.
Bakar je neophodan elemenat za rast i razvoj biljaka. Ali njegov povecani sadrzaj u zemljistu je toksican za biljke. Bakar smanjuje rast korena sto umanjuje prirast i prinos biljke. Visoke koncentracije arsena negativno uticu na klijanje, rast i razvoj biljaka. Sadrzaj arsena je najveci u zivotnim namirnicama u opstini Krivelj. Kolicine vece od dozvoljenih su zabelezene u pojedinim uzorcima voca, grozdja, krtolastog povrca i kod namirnica zivotinjskog porekla.
Nedostatak potrebnih kolicina kvalitetnih zivotnih namirnica za zadovoljavanje potreba stanovnistva zahteva dopremanje hrane sa udaljenih podrucija, sto utice na visoke cene i dovodi do pada standarda.

I jos puno toga…

Sve u svemu – strasno!!!

Izvor: LEAP Bor.

2 thoughts on “Kvalitet životnih namirnica u Boru

  1. Gagi

    Kada odeš na pijacu, nikada ne znaš, da li da kupiš hranu od nakupca ili od lokalnog seljaka.
    Uvek sam nekako davao prednost lokalnim. Ali kada vidim neki pegavi paradajz i sl. dođe mi da ne jedem ništa. Onda se setim onih pilića koji mirišu na koncentrat koji im daju da jedu. Pomislim na ribu, kažem mljac, i vidim na tv-u kako italijanska mafija bacala otpad u more.
    Rešenje: kupi zemlju, stvaraj svoju hranu.

Leave a reply to Predrag Agatonović Cancel reply