Ekološka Srbija, ali možda za 100 godina…

Citiram deo članka sa sajta RTS-a:

Први састанак министара Консултативне групе Програма Уједињених нација за животну средину у Београду. Могући разговори о оснивању еколошке владе света која би брзо реаговала на велике природне промене или катастрофе.

Sve je to lepo kada oni pričaju, ali je istina sasvim drugačija. Zaštita životne sredine je u Srbiji na toliko niskom nivou, da nema skale koja bi to pokazala. Ministarstvo zaštite životne sredine stalno govori o nekakvoj akciji “Očistimo Srbiju”, ali bi svakako trebalo da zna da se Srbija ili bilo šta drugo tako ne čisti. Neka malo odvoje para za regionalne deponije, neka poprave po gradovima sisteme za prečišćavanje voda, neka obezbede poslove dipl.ing. ZŽS i dozvole im da učine nešto po tom pitanju. Dosta su njihove poslove radili pogrešni ljudi. Neka pomognu već jednom gradu Boru i Pančevu i ostalim ugroženim selima i gradovima, a ne samo da se svodi na “lepe” priče.

Slika 1. (Grad Bor) Continue reading “Ekološka Srbija, ali možda za 100 godina…”

Uticaj čoveka na globalne probleme (IV)

Deo reportaže sa sajta rts-a:

Технологија коришћења микроба није новина, али је у Израелу доведена до савршенства. Пластично саће обогаћено микроорганизмима у стању је да од отпадне, произведе воду која је потпуно употребљива за пиће.
S
vaka im čast. Lepo bi bilo da se i kod nas desi tako nešto. Međutim, u Izraelu je problem pijaće vode oduvek prisutan, jer je veći deo njene teritorije prekriven pustinjom. Ovo što su oni postigli je veliki uspeh, a nažalost korišćenje otpadne vode za piće u budućnosti biće nužno zlo za sve na ovoj planeti.
Setite se samo koliko ste puta ostavili vodu da curi sa česme dok nešto na brzinu završite ili koliko ljudi dnevno crevima poliva baštu i pere automobile sa prekomernom količinom vode. E sada, zamislite koliko vode na globalnom nivou može da se uštedi umerenim korišćenjem iste samo u ovim segmentima. Mnogo…Znam, mnogi će reći:”uživaj dok možeš”. To je najmanji problem, ali kako će uživati naši naslednici? Pa nikako. Moraju nam se vidici proširiti, jer bez otvorenog uma nećemo daleko stići. Continue reading “Uticaj čoveka na globalne probleme (IV)”

Zagađivanje zemljišta

Zemljiste je osnovni deo svakog ekosistema. Sta je plodnost zemljista? To je sposobnost zemljista da biljke snabdeva vodom, mineralnim supstancama i naravno kiseonikom. Pored toga sto od osobina zemljista zavisi koliko ce biljke u procesu fotosinteze proizvesti organskih materija i sto se u njemu odvija razlaganje istih, ono sluzi i kao staniste mnogim zivim organizmima. Promene fizickih, hemijskih i bioloskih osobina zemljista dovode do smanjenja plodnosti i mogu uticati na funkcionisanje celog ekosistema.
To se moze pokazati na primeru lanca ishrane, kada neka jestiva biljka raste u zemljistu koje je zagadjeno npr. teskim metalima. Te biljke covek i zivotinje unose kao hranu u organizam, ne razmisljajuci gde je ta biljka rasla i pod kojim uslovima. Sve to moze ostaviti posledice u organizmu na krace ili duze vreme, zavisno od vrste zagadjenja. Continue reading “Zagađivanje zemljišta”

Mala matematička zanimacija (2=1)

a = b

a · b = b · b

a · b = b2

a · b – a2 = b2 – a2

a · (b – a) = (b – a) · ( b + a)

a = b + a

a = 2 · a

a/a = 2

1 = 2

Ovo je samo igra opštih brojeva. I sa samo malim poznavanjem matematike znamo da je ovo samo mala zanimacija…

Milutin Milanković

Rođen je u slavonskoj varošici Dalj i odrastao u intelektualnoj porodici. Završio je višu tehničku školu u Beču, a kasnije je postao prvi srpski doktor tehničkih nauka. Nakon odlične karijere građevinskog inženjera u Beču, 1909. godine se vraća u Beograd gde postaje profesor primenjene matematike. Njegovo matematičko znanje su mu preneli njegovi odlični profesori sa kojima je ima čast da radi tokom svog školovanja.
Milanković je pored matematike voleo i mnoge druge nauke, kao sto su astronomija, fizika, klimatologija, geologija…Tako je vremenom, povezujuci znanja iz svih ovih nauka, kreirao astronomsku teoriju klimatskih promena na Zemlji. Ovom teorijom je razjasnio tajnu ledenih doba na našoj planeti i omogućio predviđanje budućih klimatskih događaja. Saglasnost orbitalne, klimatske i geološke dinamike naziva se Milankovićevim ciklusima, bez koje se danas ne može zamisliti ni jedna nauka o Zemlji. Dokazi o ovoj teoriji se nalaze na svakom delu planete i u njenu tačnost niko ne sumnja. Continue reading “Milutin Milanković”

Apolo 11

Apolo 11 je lansiran 16.07.1969. godine, a 21.07.1969. godine Nil Arsmtrong je kročio na Mesečevu povrišnu. Posle njega to je uradio i Edvin Oldrin, dok ih je Majkl Kolins čekao u orbiti oko Meseca. Njihova šetnja po Mesecu je trajala malo više od 2 sata.

Prošlo je 40 godina, a i dalje postoje ljudi koji ne veruju da je čovek ikada bio na Mesecu. Kao sve je američka propaganda i slično. Razlog tog neverovanja može ležati u obrazovanju, mržnji prema amerima ili nešto treće.
Na tom projektu koji je koštao, po današnjem novcu, oko 150 milijardi dolara, učestvovalo je oko 400 000 ljudi. Trebalo bi biti teže slagati sve te ljude, nego samo sletanje na Mesec. A da ne govorimo da se ta laž održavala 40 godina. Čak ni Rusi nisu dematovali zvanično ovo sletanje, a znamo da bi oni to prvi uradili. Continue reading “Apolo 11”

Uticaj čoveka na globalne probleme (III)

Često nailazim na pitanje kao što je: “Kako to da na drugim planetama ne dolazi do zagrevanja, a i tamo ima ugljendioksida?” Ne znam zašto neki imaju potrebu da brane ljude na globalnom nivou kada je to nepotrebno. Pa činjenica je da čovek na Zemlji živi slično kao i parazit u ljudskom telu. Iskorišćava maksimalno svaki resurs. Ali paraziti će naći drugog domaćina, a mi…
Odgovor na gore pomenuto pitanje – Uzmimo kao primer Veneru. Njena atmosfera je gusta i čini je 95% CO2. Zato je njena temperatura 480 K, a na Merkuru koji je uz samo Sunce 450 K. Da je Merkur na mestu Venere imao bi znatno manju temperaturu od nje, jer on skoro da i nema atmosferu. Sličan razlog ima i Mars. Tamo postoji CO2, ali mu je atmosfera takodje retka da bi imalo uticaja na zagrevanje te planete. Spoljašnje planete su sasvim druga priča, jer su drugačijeg sastava od unutrašnjih.
Uočavajući koliko nas problema očekuje u budućnosti, razvijene zemlje su se okrenule istraživanju svemira, a prioritet je za sada voda, ali će apetiti porasti. Continue reading “Uticaj čoveka na globalne probleme (III)”

Šta ako nas “mali zeleni” pronađu prvi?

Ovo pitanje se često postavlja. Ljude je oduvek zanimalo jesu li sami u Sunčevom sistemu, galaksiji i svemiru. Nije lako dati odgovore na ovo pitanje, jer ni sama nauka nije dostigla takav nivo. Posle dugo vremena i otkrivanja samo velikih planeta kao što su Jupiter i veće, NASA je napokon u orbitu oko Zemlje poslala teleskop “Kepler” koji je u stanju da otkrije planete slične Zemlji i to na principu smanjenja sjaja zvezde oko koje se planeta okreće. To znači da kada planeta prodje između teleskopa i zvezde doći će do smanjenja sjaja zvezde i teleskop će to registrovati. Ti podaci će biti prosleđeni na Zemlju gde će se obrađivati i određivati tok daljih istraživanja. Continue reading “Šta ako nas “mali zeleni” pronađu prvi?”

Uticaj čoveka na globalne probleme (II)

Najveći uticaj čoveka na globalnom nivou, pored promene reljefa planete (ovo je nužno) zbog izgradnje, jeste uticaj na njene sfere: atmosferu, hidrosferu i litosferu. Osnovni razlog je za svoju dobrobit, ali se sve to vraća kao bumerang i počinje stvarati sve veće i veće probleme.
Najizraženiji uticaj je uticaj na klimu planete. Oni koji neveruju u naučne dokaze o antropološkom uticaju na globalno zagrevenje popularno se nazivaju “klimatski skeptici”. Oni često govore samo o uticaju Sunca i gibanju Zemljine ose. Daleko od toga da to nije tačno, ali nije samo to u pitanju. Od 1950. godine sunčeva aktivnost nije drastično porasla, ali koncentracija gasova sa efektom staklene bašte (slika 1) jeste. To se može videti na mnogim dijagramima u svetu, a od ljudi i naučnih institucija koji se bave ovom problematikom. Gasovi koji imaju najveći udeo u stvaranju efekta staklene bašte su sledeći:
– Ugljen-dioksid                                                     Slika 1.
– Vodena para
– Azotsuboksid
– Metan
– Ozon (troposferski)
– …i još neki.
Ugljendioksid i vodena para učestvuju sa oko 90% u ovom procesu, dok ostali znatno manje, ali nikako zanemarljivo. Koncentracija CO2 je naglo počela da raste posle drugog svetskog rata. Razlog tome su fosilni izvori koji se koriste u saobraćaju i industriji, tu je i sagorevanje uglja. Continue reading “Uticaj čoveka na globalne probleme (II)”

Astrologija ili astronomija?

U kratkim crtama ću napisati moj pogled na loše “ofarbane” horoskope po dnevnim novinama i igranjem sa lakovernim ljudima u koje spadaju i neki moji poznanici i prvo kada uzmu novine u ruke traže baš taj horoskop. Ne želim nikog da ubeđujem u ono što smatra da nije tako i da navodim milion detalja, jer ga na netu ima dovoljno, pa koga zanima neka googluje. Žene su spremnije na raspravu o odbrani astrologije kao nauke, zato i ponavljam da ne želim nikoga da ubeđujem u suprotno od onoga što misli. Svako ima određen nivo poznavanja nauke i shodno tome tumači i veruje u određene stvari. Evo ukratko. Continue reading “Astrologija ili astronomija?”