Na severnom nebu imamo veliki broj zbijenih zvezdanih jata koje možemo posmatrati, a meni omiljena su M13 u sazvežđu Herkules i M15 u sazvežđu Pegaz. Međutim, na južnom nebu ljubitelji astronomije mogu posmatrati najveće zbijeno zvezdano jato u galaksiji Mlečni put, zvezdano jato Omega Centauri. Jato u New General Catalogue nosi oznaku NGC 5139, dok u Caldwell katalogu ima oznaku C80.
U ovoj zvezdanoj grudvi, udaljenoj 17 000 svetlosnih godina i prečnika 230, gravitacija na okupu drži oko 10 miliona zvezda. Zvezde u jatu su toliko blizu da bi i moguće nastanjive planete učinile nemogućim za život. Prosečno rastojanje između zvezda je 0,16 svetlosnih godina, što je jako malo rastojanje ako imamo u vidu da je Suncu najbliža zvezda Proxima Centauri udaljena od nas oko 4.23 svetlosnih godina. I zvezdano jato Omega Centauri i zvezdani sistem Proxima Centauri se nalaze u istom sazvežđu Centaurus.
Ono što jato Omega Centauri čini različitim od ostalih zvezdanih jata jeste starost zvezda. Dok se u zvezdanim jatima nalaze zvezde uglavnom sličnih starosti, to kod C80 to nije slučaj, već se u njemu nalaze zvezde različitih populacija. Ovo neke astronome navodi na zaključag da ovo jato nije ono što se na prvi pogled misli, već da je to možda ostatak jezgra male galaksije koje je gravitacija Mlečnog puta zarobila. U prilog tome ide i to što NASA navodi da se u centru ovog zvezdanog jata nalazi crna rupa što je karakteristično za jezgra galaksija.
Astronom Edmund Halley je 1677. godine pogrešno klasifikovao ovaj objekat kao maglinu, a prvi koji je to ispravno uradio je astronom John Herschel 1836. godine.
Kako na nebu pronaći zbijeno zvezdano jato Omega Centauri?
Ono što obično zna da razočara jeste kada ovako zanimljiv objekat ne možemo videti sa naše lokacije. Da, sa naših geografskih širina nije moguće videti ovaj objekat. Da bismo to učinili potrebno je otići južnije, mnogo južnije…negde ispod 35 stepeni severne geografske širine.
Na nebu u ovom periodu možemo lako pronaći sazvežđe Devica i najsjajniju zvezdu u njoj – Spiku. Omega Centauri se nalazi 35 stepeni ispod nje, ali za nas je to ispod horizonta. Blizu njega je, ali ipak ispod.
Međutim, moguće je videti je i sa viših geografskih širina, gde se kao primer navodi Point Pelee National Park u Kanadi na 42 stepena SGŠ. Nisam se uverio u to, pa samo navodim podatak koji se može naći na netu. Na nebu je vidljiva golim okom kao bleda magličasta zvezdica magnitude 3.7, a prema stellarium-u 5.3. U svakom slučaju nama je magnituda nebitna dok ne odemo južnije. 🙂
_____________________________
slika na vrhu: ESO’s La Silla Observatory