Trenutno je vidljiva kometa 12P/Pons-Brooks. Može se fotografisati telefonom

12P/Pons-Brooks je periodična kometa Halejevog tipa, otkrivena od strane Jean-Louis Pons-a 1812. godine, a zatim je astronom William Robert Brooks ponovo primetio 1883. godine. Orbitalni period komete iznosi 71.3 godine. U perihelu je od Sunca udaljena 0,78 AJ (1 AJ = 150 000 000 km), dok je u afelu udaljena 17,2 AJ. Kometa je poznata i po tome što je verovatno uzrok meteorske kiše k-Drakonida.

O Halejevoj kometi pročitajte ovde: Gde je sada Halejeva kometa i koliko je sjajna?

Biće prava poslastica za one koji će biti u mogućnosti da posmatraju potpuno pomračenje Sunca 8. aprila. U trenucima pomračenja posmatrači će moći da posmatraju i kometu, a priznaćemo to se ne dešava često.

Continue reading “Trenutno je vidljiva kometa 12P/Pons-Brooks. Može se fotografisati telefonom”

Vaše fotografije Meseca, Venere i Jupitera od 22. februara

Susret sjajnih nebeskih tela, Meseca, Venera i Jupitera sa Mesecom između planeta, dogodio se 22. februara. Mnogima je ovaj nebeski događaj privukao pažnju, pa čak i onima koji nemaju naviku da posmatraju nebo.

Naravno, članovi FB grupe SVEMIR.BLOG imaju naviku da posmatraju nebo, ali i fotografišu isto. Tako im i ovaj nebeski događaj nije promakao.

Ispod su fotografije članova grupe koji su sa ostalima podelili svoje fotografije:

Continue reading “Vaše fotografije Meseca, Venere i Jupitera od 22. februara”

O prvoj fotografiji crne rupe u centru naše galaksije

Astronomi su uspeli da dobiju prvi “direktnu” fotografiju crne rupe koja se nalazi u centru naše galaksije Mlečni put. Slika nedvosmisleno podseća na snimak okoline crne rupe u centru eliptične galaksije M87.

Ovo naučno dostignuće je objavljeno na 12. maja na konferencijama za štampu koje su održali naučnici iz EHT (Event Horizon Telescope) i ESO (European Southern Observatory) širom sveta. Na slici se vidi užareni prsten gasa koji okružuje područije poznatije kao senka ili obrisi crne rupe, jer direktan pogled na crnu rupu naravno nije moguć. Otkriće je ostvareno pomoću globalnog niza ili mreže radioteleskopa povezanih tako da formiraju radioteleskop veličine Zemlje. Radioteleskopi su poređani na planeti od Havaja, preko Severne i Južne Amerike, Evrope, pa do Antarktika.

Continue reading “O prvoj fotografiji crne rupe u centru naše galaksije”

32. rođendan teleskopa Habl

Habl (Hubble) je ime najpoznatijeg teleskopa na svetu, a koji ga je dobio po astronomu Edvinu Hablu koji ostao zapamćen kao čovek koji je otkrio da se brzina udaljavanja galaksija srazmerno povećava sa njihovim udaljenostima od Zemlje i na taj način ukazao da se svemir širi.

Svemirski teleskop Habl je lansiran u nisku orbitu 24. aprila 1990. godine i ono što posebno raduje je da je u funkciji i danas. Njegove fenomenalne fotografije su promenile naš pogled na celokupan svemir, otkrile lepote našeg zvezdanog sistema, ali i tajne dubokog svemira. Bio je najveće oko u svemiru do lansiranja svemirskog teleskopa James Webb. Continue reading “32. rođendan teleskopa Habl”

Venera uskoro najsjajnija u 2022. godini

Venera jeste najsjajnija planeta vidljiva golim okom, ali kada dostigne svoj maksimalni sjaj tada je prava poslastica za astronome amatere. Golim okom posmatrano jedino su Sunce i Mesec sjajniji, pa je Venera idealna za takvu vrstu posmatranja, kao i fotografisanje. Kroz manje teleskope se vidi prelepi mali srp, baš kao što vidimo kada posmatramo Mesec, jedino što na Mesecu vidimo detalje na površini, a na Veneri tek kroz veće teleskope možemo primetiti manje detalje na njenim oblacima.

Continue reading “Venera uskoro najsjajnija u 2022. godini”

“Kocka” na Mesecu zagolicala maštu

Ne treba da se pojave mali zeleni da bi se teoretičari zavera probudili, već je dovoljno na kineski rover Yutu 2 fotografiše kockastu formaciju u daljini. Ubrzo nakon objavljivanja fotografije krenula su nagađanja o vanzemaljcima koju nešto ostavili ili zaboravili. Trenutno popularno nazvano “mystery hut“.

Istina je da o tom objektu kako trenutno ništa ne može da se zaključi na osnovu fotografija, pa kineski tim želi da sve to vidi izbliza. U skladu sa željama tima rover će biti usmeren prema “kocki” do koje može stići za oko 2-3 lunarna dana. Jedan lunarni dan je vreme jedne rotacije Meseca oko svoje ose i iznosi 27 dana 7 sati 43 minuta i 12 sekundi. S obzirom da je kineski rover ovu fotografiju uneo u svoj dnevnik 3. decembra do cilja će stići negde u februaru. Roveri se kreću veoma sporo, a objekat je u trenutku snimanja bio daleko od rovera otprilike 80 m.

Continue reading ““Kocka” na Mesecu zagolicala maštu”

U toku je pomračenje Sunca vidljivo sa krajnjeg juga južne hemisfere

04.12.2021; 08:25h

U toku je pomračenje Sunca vidljivo sa krajnjeg juga zemljine juže hemisfere. Veoma mali broj ljudi može pratiti ovaj nebeski događaj, ali online prenos postoji.

Oni koji će barem delimično posmatrati pomračenje su stanovnici juha Australije, juga Afrike, jug južne Amerike…

Deo izbačene koronalne mase se kreće prema Zemlji

Najnovije izbacivanje koronalne mase sa Sunca koju je izazvala solarna baklja X1.0 podseća nas na to da je Sunce od decembra prošle godine u 25. solarnom ciklusu. Ovaj ciklus je započeo mirno bez pega, da bi se u januaru pojavili prvi mali aktivni regioni, ali je i tada bilo dužih perioda bez pega na vidljivoj strani Sunca.

Solarni ciklusi se prate od 1755. godine, odnosno od tada se beleže aktivnosti u 1. ciklusu. Jedan solarni ciklus traje u proseku 11 godina. Sunčeva aktivnost prolazi kroz svoje maksimume i svoje minimume. Minimum aktivnosti je direktno povezan sa malim brojem sunčevih pega i obrtanjem sunčevog magnetnog polariteta. Naravno, maksimum sunčeve aktivnosti je povezan sa većim brojem pega.

Prema knjizi profesora dr Dragana Gajića “Fizika Sunca” za interval između 1755. do 1945. godine periodi između dva susedna minimuma varilali su od 9 do 13,6 godina, a između makimuma od 7,3 do 17,1 godina.

Continue reading “Deo izbačene koronalne mase se kreće prema Zemlji”

Ponovo bljesak u Jupiterovim oblacima?

Zahvaljujući astronomima amaterima znamo da udari malih nebeskih tela u Jupiter nije nešto što se dešava ekstremno retko. Od udara komete Shoemaker-Levy 9 koji se dogodio 1994. godine ovo bi, ukoliko se potvrdi, bio 11 zabeleženi udar u Jupiter. Naravno, verovatno je da veliki broj udara nije zabeležen, jer slabiji udari bljasnu na manje od sekund, a mogu se desiti ili kada niko ne posmatra ili na suprotnoj strani Jupitera od nas.

Pre nešto više od mesec dana, odnosno 13/14 septembar pet astronoma amatera je snimilo udar malog nebeskog tela u Jupiter. Sjajan je to uspeh amatera, ali verovatno i sjajna nagrada za njihov trud. Međutim, već 15. oktobra snimljen je još jedan bljesak u Jupiterovim oblacima koji je snimila grupa astronoma predvođena liderom Ko Arimatsu sa Kyoto Univerziteta.

Continue reading “Ponovo bljesak u Jupiterovim oblacima?”

Udar u Jupiter? Jasan bljesak u oblacima.

Nije tako retka pojava da neka kometa ili asteroid udare u Jupiter. U stvari, ovakve pojave su relativno česte. Jupiter svojom gravitacijom privlači mnoga mala nebeska tela u Sunčevom sistemu, a na taj način sprečava češće udare u planetu Zemlju.

Takođe, upravo astronomi amateri najčešće snime ove udare jer profesionalni teleskopi nisu tako često usmereni prema planetama Sunčevog sistema kako to jesu amaterski teleskopi.

Takav jedan sudar Jupitera i malog nebeskog tela se desio u noći između 13 i 14. septembra. Naravno, snimili su ga amateri i to u većem broju. a glavni cilj te noći im je ustvari bila senka satelita Io na Jupiterovim oblacima.

Continue reading “Udar u Jupiter? Jasan bljesak u oblacima.”