Uticaj čoveka na globalne probleme (III)

Često nailazim na pitanje kao što je: “Kako to da na drugim planetama ne dolazi do zagrevanja, a i tamo ima ugljendioksida?” Ne znam zašto neki imaju potrebu da brane ljude na globalnom nivou kada je to nepotrebno. Pa činjenica je da čovek na Zemlji živi slično kao i parazit u ljudskom telu. Iskorišćava maksimalno svaki resurs. Ali paraziti će naći drugog domaćina, a mi…
Odgovor na gore pomenuto pitanje – Uzmimo kao primer Veneru. Njena atmosfera je gusta i čini je 95% CO2. Zato je njena temperatura 480 K, a na Merkuru koji je uz samo Sunce 450 K. Da je Merkur na mestu Venere imao bi znatno manju temperaturu od nje, jer on skoro da i nema atmosferu. Sličan razlog ima i Mars. Tamo postoji CO2, ali mu je atmosfera takodje retka da bi imalo uticaja na zagrevanje te planete. Spoljašnje planete su sasvim druga priča, jer su drugačijeg sastava od unutrašnjih.
Uočavajući koliko nas problema očekuje u budućnosti, razvijene zemlje su se okrenule istraživanju svemira, a prioritet je za sada voda, ali će apetiti porasti. Continue reading “Uticaj čoveka na globalne probleme (III)”

Šta ako nas “mali zeleni” pronađu prvi?

Ovo pitanje se često postavlja. Ljude je oduvek zanimalo jesu li sami u Sunčevom sistemu, galaksiji i svemiru. Nije lako dati odgovore na ovo pitanje, jer ni sama nauka nije dostigla takav nivo. Posle dugo vremena i otkrivanja samo velikih planeta kao što su Jupiter i veće, NASA je napokon u orbitu oko Zemlje poslala teleskop “Kepler” koji je u stanju da otkrije planete slične Zemlji i to na principu smanjenja sjaja zvezde oko koje se planeta okreće. To znači da kada planeta prodje između teleskopa i zvezde doći će do smanjenja sjaja zvezde i teleskop će to registrovati. Ti podaci će biti prosleđeni na Zemlju gde će se obrađivati i određivati tok daljih istraživanja. Continue reading “Šta ako nas “mali zeleni” pronađu prvi?”

Uticaj čoveka na globalne probleme (II)

Najveći uticaj čoveka na globalnom nivou, pored promene reljefa planete (ovo je nužno) zbog izgradnje, jeste uticaj na njene sfere: atmosferu, hidrosferu i litosferu. Osnovni razlog je za svoju dobrobit, ali se sve to vraća kao bumerang i počinje stvarati sve veće i veće probleme.
Najizraženiji uticaj je uticaj na klimu planete. Oni koji neveruju u naučne dokaze o antropološkom uticaju na globalno zagrevenje popularno se nazivaju “klimatski skeptici”. Oni često govore samo o uticaju Sunca i gibanju Zemljine ose. Daleko od toga da to nije tačno, ali nije samo to u pitanju. Od 1950. godine sunčeva aktivnost nije drastično porasla, ali koncentracija gasova sa efektom staklene bašte (slika 1) jeste. To se može videti na mnogim dijagramima u svetu, a od ljudi i naučnih institucija koji se bave ovom problematikom. Gasovi koji imaju najveći udeo u stvaranju efekta staklene bašte su sledeći:
– Ugljen-dioksid                                                     Slika 1.
– Vodena para
– Azotsuboksid
– Metan
– Ozon (troposferski)
– …i još neki.
Ugljendioksid i vodena para učestvuju sa oko 90% u ovom procesu, dok ostali znatno manje, ali nikako zanemarljivo. Koncentracija CO2 je naglo počela da raste posle drugog svetskog rata. Razlog tome su fosilni izvori koji se koriste u saobraćaju i industriji, tu je i sagorevanje uglja. Continue reading “Uticaj čoveka na globalne probleme (II)”

Astrologija ili astronomija?

U kratkim crtama ću napisati moj pogled na loše “ofarbane” horoskope po dnevnim novinama i igranjem sa lakovernim ljudima u koje spadaju i neki moji poznanici i prvo kada uzmu novine u ruke traže baš taj horoskop. Ne želim nikog da ubeđujem u ono što smatra da nije tako i da navodim milion detalja, jer ga na netu ima dovoljno, pa koga zanima neka googluje. Žene su spremnije na raspravu o odbrani astrologije kao nauke, zato i ponavljam da ne želim nikoga da ubeđujem u suprotno od onoga što misli. Svako ima određen nivo poznavanja nauke i shodno tome tumači i veruje u određene stvari. Evo ukratko. Continue reading “Astrologija ili astronomija?”

Uticaj čoveka na globalne probleme (I)

Opravdanje za čovekovu bahatost prema prirodi može se naći u Darvinovim rečima – “Borba za opstanak”! Moram da se složim sa ovim opravdanjem, jer trenutno budućnost naše (ne)civilizacije veoma zavisi od razvitka tehnologije i mogućnosti njegove primene. Međutim, da bi se tehnologija neke drževe razvijala mora se ulagati u nauku. A koliko naša država ulaže može se i golim okom videti. Ne treba dokazi i slično. Ne sećam se gde sam pročitao da Švedska za nauku odvaja godišnje deset puta više od nas, ali su na vreme mislili o budućnosti. Da ne govorim o Švedskom (i mnogim drugim zemljama) zalaganju u očuvanju životne sredine, dok se kod nas ljudima pričaju priče o nekakvoj akciji “Očistimo Srbiju”…pa ne čisti se tako Srbija. Ali za prave stvari treba pravi novac. Ali to su lokalni problemi, a ovde se radi o globalnim… Continue reading “Uticaj čoveka na globalne probleme (I)”

M1 – Krab nebula

Daleke 1054. godine, tačnije 4. jula, kineski astronomi su zapazili na nebu sjajnu zvezdu u sazvežđu Bik, koja je po sjaju bila bila jednaka mladom Mesecu. Ova pojava tada nije primećena samo iz Kine, već i iz još nekih zemalja severne polulopte.
U stvari, to nije bio sjaj jedne zvezde, već jedna od najvećih eksplozija koje se dešavaju u Svemiru – eksplozija supernove. Supernova je stadijum u životu jedne masivne zvezde, kada zvezda u eksploziji odbaci svoj omotač, a jezgro se sabije do neverovatno malih razmera u odnosu na svoju masu. Ova zvezda je tada skoro potpuno uništena Continue reading “M1 – Krab nebula”

Zaštita voda

Znacaj vode za ljude je od neprocenjivog znacaja. ona je uslov zivota i medijum odakle je nastao zivot. Predstavlja neophodnu namirnicu za kompletnu biocenozu, ukljucujuci i coveka. Nijedna materija na svetu (bar po trenutnim saznanjima) ne moze da zameni vodu. Takodje predstavlja zivotnu sredinu za ogroman broj organizama i jos puno toga…
Uzimajuci sve ovo u obzir, zastita voda postaje jedan od dominantnih problema danasnje civilizacije. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, danas je vec kriticna situacija sa rezervama ciste vode.
Na celoj Zemlji danas ima 1,5 milijardi kubnih kilometara vode. Od toga je 97,3% slano. a ostalih 2,7% predstavlja svezu vodu (od ove kolicine sveze vode 77,2% je zamrznuto na polovima). Svega 1% sveze vode je dostupno(jer dobar deo otpada na nedostupne podzemne vode), a pola od toga je zagadjeno, tako da na Zemlji ima dovoljno velike kolicine rezerve vode, ali nedovoljno pitke vode. Mada sam o ovome već pisao, ali nije na odmet da se podsetimo. Continue reading “Zaštita voda”

Nakon 10 godina

Pre 10 godina, tačnije 11.08.1999 godine bilo je pomračenje Sunca na ovim prostorima. Sećam se da sam bio na selu i da sam ubeđivao starce da im neće biti ništa i da to što čuju na televiziji o posledicama i opasnostima koje vrebaju tokom pomračenja jednostavno nije tačno. Dovoljno je bilo što se rat tek završio…

I danas mi nije jasna ta potreba tadašnje vlasti i medija da zaplaše ljude. Dok su se naši zemljaci(nisu svi, naravno) krili po kućama, naši susedi po Evropi su bili na ulicama sa svojim posmatračkim priborom i uživali. Bilo je i kod nas toga, pa nisu mogli sve da prevare. Iako su stručnjaci govorili da opasnosti nema, opet je bilo onih koji su se plašili.

Loš znak, koji je predstavljalo pomračenje Sunca, je davno prevaziđen. Možda još po neki astrolog izjavi tako nešto, ali s tim je gotovo. Continue reading “Nakon 10 godina”

Matične ćelije – nova šansa

Matične ćelije se koriste u svetu za lečenje mnogih bolesti. Prvi put su iskorišćene za lečenje leukemije pre 20 godina u Parizu. Tada je od leukemije izlečen petogodišnji dečak pomoću matičnih ćelija iz pupčane vrpce. Inače, upravo su matične ćelije odraslih iz pupčane vrpce najkvalitetnije. Beba se nakon rođenja već smatra odraslim organizmom.

U slučaju oboljenja, matične ćelije se stimulišu i “programiraju” za bolest od koje je oboleo vlasnik matičnih ćelija ili njegov rođak. Koriste se u lečenju leukemije, dijabetisa, bolesti jetre, prilikom moždanog i srčanog udara. (1)

Postoje dve vrste matičnih ćelija: embrionalne matične ćelije i matične ćelije.

Embrionalne se nalaze na samom početku formiranja embriona (do 5 dana) i tada ove ćelije još uvek nemaju definisane funkcije. Kasnije se broj ovih ćelija smanjuje i formiraju se organi. Od ovih ćelija mogu da nastanu sve vrste ćelija koje se nalaze u tkivima. Poznato je da se tkiva sastoje od ćelija, a organi od tkiva, dok organizam čini skup sistema organa. Tako da se izolovanjem ovih ćelija postiže da se mogu klonirati skoro svi organi u telu. Ispitivanje ovih ćelija je još uvek u toku.

Matične ćelije su do sada pronađene u kičmenoj moždini, koži, jetri…Međutim, vađenje ovih ćelija iz kičmene moždine je je veoma bolan proces, dok je uzimanje uzoraka krvi sa pupčane vrste bezbolno. Ove ćelije mogu dati samo određene vrste ćelija, a samim tim i organe. Continue reading “Matične ćelije – nova šansa”