Stellarium – program za upoznavanje noćnog neba

Ko želi da bolje upozna zvezdano noćno nebo ili mu je potrebna pomoć pri pronalaženju nekih nebeskih objekata, ovaj program je prava stvar.

Stellarium

U zavisnosti koji operativni sistem koristite, preuzmete odgovarajuću instalaciju i naravno instalirate. Instaliranje je veoma prosto i ne zahteva neko posebno znanje. Continue reading “Stellarium – program za upoznavanje noćnog neba”

Maksimum Orionida!!!

Autor: Filip Čolaković

Orinidi su “glavni” meteorski roj ovog meseca, pored čestica ovog meteorskog roja, moguće je uočiti još neke meteore koji pripadaju slabim rojevima koji su takođe aktivni u doba godine, kao što su meteori sledećih rojeva EGE LMI STA NTA*, naravno tu su kao i uvek sporadici…

Maksimum je 21.10. i tokom te noći očekujemo oko 30-ak vidjenih meteora po jednom satu u udealnim posmatračkim uslovima! Večeri oko maksimuma će biti bez Meseca, te nam isti neće smetati! Jedini problem može predstavljati hladno Continue reading “Maksimum Orionida!!!”

Planetoid Ceres

Asteroid Ceres (Cerera) su astronomi uvrstili u patuljaste planete, gde pripada i nekadašnja planeta Pluton. Toj grupi pripada zahvaljujući svom prečniku od 933 km, a i sastavu. Ujedno je i najveći asteroid koji je otkriven.
Njegova putanja se nalazi u asteroidnom pojasu, između Marsa i Jupitera. Oko svoje ose ose okrene za nekih 9 sati, a Sunce obiđe za 4,6 zemaljskih godina.

Otkriven je baš 1.januara 1801 godine u Palermu. Za njeno otkriće zaslužan je italijanski astronom Đuzepe Pjaci koji je u početku mislio da je otkrio kometu.
Istraživanja su pokazala da je Ceres sfernog oblika i da postoji mogućnost da sadrži malo atmosfere i izvor sopstvene toplote. NASA je lansirala letelicu DON koja će 2015 stići do ove patujaste planete i detaljnije je istražiti.

 

Ceres i Vesta – Foto: NASA-HST

M1 – Krab nebula

Daleke 1054. godine, tačnije 4. jula, kineski astronomi su zapazili na nebu sjajnu zvezdu u sazvežđu Bik, koja je po sjaju bila bila jednaka mladom Mesecu. Ova pojava tada nije primećena samo iz Kine, već i iz još nekih zemalja severne polulopte.
U stvari, to nije bio sjaj jedne zvezde, već jedna od najvećih eksplozija koje se dešavaju u Svemiru – eksplozija supernove. Supernova je stadijum u životu jedne masivne zvezde, kada zvezda u eksploziji odbaci svoj omotač, a jezgro se sabije do neverovatno malih razmera u odnosu na svoju masu. Ova zvezda je tada skoro potpuno uništena Continue reading “M1 – Krab nebula”

Počeli Orionidi

Odlike roja
Aktivan okt 2.- nov 7.
Maksimum 21. okt
ZHR 30
Radiant α = 095° δ = +16°
V 66 km/s; r = 2.4
Matično telo Halejeva komet

Meteorske čestice Halejeve komete će skoro mesec dana, počev od drugog oktobra udarati u Zemljninu atmosferu, čineći veliko zadovoljstvo posmatračima.

Najbolje vreme za posmatranje je negde oko lokalne ponoći kada će radijant, koji se nalazi izmedju Blizanaca (Geminid) i Oriona (sl. 1)biti dovoljno visoko. Prošlih nekoliko godina aktivnost roja je bila zadovaoljavajuća, naime 2006 i 2007 roj je proizveo neočekivano jak ZHR oko 50-70. Prošle godine, 2008. zhr je iznosio nešto jače od 40. Ove godine tokom večeri maksimuma posmatrač s neke tamne lokacije i sa dobrim posmtaračkim okom bi trebao da vidi i do 30 meteora po satu, koji su pripadnici ovog roja. Tih dana će biti aktivano i nekoliko slabijih rojeva a tu su naravno i sporadici. Continue reading “Počeli Orionidi”

Istorija heliocentričnog sistema

U vreme kada su se postavljali najelementarniji temelji nauke, smatralo se da je Zemlja centar svega i da se sve što vidimo na nebu okreće oko nje. Odnosno da mi imamo poseban položaj i značaj u svemiru. Tada su, bez razumevanja mnogih pojava i procesa, nastale mnoge legende i tzv. više sile koje upravljaju nama.
Tako je nastao i geocentrični sistem (osnova astrologije). Iako je Aristrah još u III veku p.n.e. izneo mišljenje da je Sunce u centru, a da Zemlja, Mesec i ostale planete kruže oko njega, Aristotel i Ptolomej ponovo “vraćaju” Zemlju u centar.
Ovakvo mišljenje je trajalo sve dok Nikola Kopernik nije postavio osnove heliocentričnog sistema (1543 godine): Continue reading “Istorija heliocentričnog sistema”

Šta vidimo, a šta ne vidimo u svemiru?

Nije sve onako kako nam izgleda. Mi vidimo samo one stvari koje su oku dostupne. Objašnjenje za ovo pruža elektromagnetno zračenje.
Koliko se sećam iz vremena dok sam morao da spremam ispite, ovo zračenje je otkrio Maksvel na osnovu nekih Faradejevih i svojih eksperimenata, ali ovakve stvari obično slabije pamtim. Kasnije je ova Maksvelova teorija potvrđena i to beše to. Nastupila su mnoga istraživanja pomoću kojih se promenio svet u kome živimo i koji je viđen potpuno drugim očima.
Elektromagnetno zračenje (EMZ) putuje svemirom brzinom svetlosti, jer je i vidljiva svetlost deo ovog zračenja. EMZ je noslilac elektromagnetne sile. Energija koju nosi ovo zračenje zavisi od njegove talasne dužine. Talasna dužina predstavlja rastojanje između dva brega talasa i što je ovo rastojanje manje EMZ ima veću energiju. Prenosilac ovog zračenja je foton koji predstavlja kvant elektromagnetnog zračenja, dok kvant predstavlja najmanji paket energiije (u ovom slučaju EMZ). Kod gravitacije je graviton kvant gravitacione sile itd. Foton nema masu mirovanja. Continue reading “Šta vidimo, a šta ne vidimo u svemiru?”

Klasifikacija zvezda

Zvezde su ogromna rotirajuća i vrela nebeska tela, različitih masa, temperatura i boja. Često možete negde pročitati da je ta i ta zvezda klase (na primer) M2…Iako pogledom ka nebu ljudi često ne primećuju razlike među zvezdama, one se ipak veoma razlikuju.

Sve zvezde su podeljene na sledeće osnovne klase: O, B, A, F, G, K, M. E sad, svaka od ovih klasa ima podklase sa oznakama od 0 – 9. Svaka klasa zvezda u svom zvezdanom spektru ima različit tip apsorbcionih linija. Evo kako izgleda ova tzv. Hardvardska klasifikacija: Continue reading “Klasifikacija zvezda”