Počeli Orionidi

Odlike roja
Aktivan okt 2.- nov 7.
Maksimum 21. okt
ZHR 30
Radiant α = 095° δ = +16°
V 66 km/s; r = 2.4
Matično telo Halejeva komet

Meteorske čestice Halejeve komete će skoro mesec dana, počev od drugog oktobra udarati u Zemljninu atmosferu, čineći veliko zadovoljstvo posmatračima.

Najbolje vreme za posmatranje je negde oko lokalne ponoći kada će radijant, koji se nalazi izmedju Blizanaca (Geminid) i Oriona (sl. 1)biti dovoljno visoko. Prošlih nekoliko godina aktivnost roja je bila zadovaoljavajuća, naime 2006 i 2007 roj je proizveo neočekivano jak ZHR oko 50-70. Prošle godine, 2008. zhr je iznosio nešto jače od 40. Ove godine tokom večeri maksimuma posmatrač s neke tamne lokacije i sa dobrim posmtaračkim okom bi trebao da vidi i do 30 meteora po satu, koji su pripadnici ovog roja. Tih dana će biti aktivano i nekoliko slabijih rojeva a tu su naravno i sporadici. Continue reading “Počeli Orionidi”

Atmosfera i čovek

Čist prirodni vazduh se sastoji od (računato u zapreminskim delovima):

– azota (78,09%)

– kiseonika (20,94%)

– argona (0,93%)

– ugljendioksida (0,03%)

Ostali gasovi koji zauzimaju 0,01% zapreminskih delova su:neon, metan, kripton, vodonik, ksenon, azotdioksid i ozon. U prirodni sastav vazduha se ubraja i vodena para, ali njena količina nije stalna i stalno varira. Ako sastav vazduha varira od navedenog smatra se da je zagađen, a onaj element ili gas koji odstupa od navedenog sastava smatra se zagađivačem. Ako se oslonimo na definiciju Svetske zdravstvene organizacije (WHO) vazduh je zagađen ako se jedan ili vise zagadjivača nalaze u onoj količini koja je po utvrđenim kriterijumima štetna za ljude, biljke i životinje. Continue reading “Atmosfera i čovek”

Istorija heliocentričnog sistema

U vreme kada su se postavljali najelementarniji temelji nauke, smatralo se da je Zemlja centar svega i da se sve što vidimo na nebu okreće oko nje. Odnosno da mi imamo poseban položaj i značaj u svemiru. Tada su, bez razumevanja mnogih pojava i procesa, nastale mnoge legende i tzv. više sile koje upravljaju nama.
Tako je nastao i geocentrični sistem (osnova astrologije). Iako je Aristrah još u III veku p.n.e. izneo mišljenje da je Sunce u centru, a da Zemlja, Mesec i ostale planete kruže oko njega, Aristotel i Ptolomej ponovo “vraćaju” Zemlju u centar.
Ovakvo mišljenje je trajalo sve dok Nikola Kopernik nije postavio osnove heliocentričnog sistema (1543 godine): Continue reading “Istorija heliocentričnog sistema”

Šta vidimo, a šta ne vidimo u svemiru?

Nije sve onako kako nam izgleda. Mi vidimo samo one stvari koje su oku dostupne. Objašnjenje za ovo pruža elektromagnetno zračenje.
Koliko se sećam iz vremena dok sam morao da spremam ispite, ovo zračenje je otkrio Maksvel na osnovu nekih Faradejevih i svojih eksperimenata, ali ovakve stvari obično slabije pamtim. Kasnije je ova Maksvelova teorija potvrđena i to beše to. Nastupila su mnoga istraživanja pomoću kojih se promenio svet u kome živimo i koji je viđen potpuno drugim očima.
Elektromagnetno zračenje (EMZ) putuje svemirom brzinom svetlosti, jer je i vidljiva svetlost deo ovog zračenja. EMZ je noslilac elektromagnetne sile. Energija koju nosi ovo zračenje zavisi od njegove talasne dužine. Talasna dužina predstavlja rastojanje između dva brega talasa i što je ovo rastojanje manje EMZ ima veću energiju. Prenosilac ovog zračenja je foton koji predstavlja kvant elektromagnetnog zračenja, dok kvant predstavlja najmanji paket energiije (u ovom slučaju EMZ). Kod gravitacije je graviton kvant gravitacione sile itd. Foton nema masu mirovanja. Continue reading “Šta vidimo, a šta ne vidimo u svemiru?”

Klasifikacija zvezda

Zvezde su ogromna rotirajuća i vrela nebeska tela, različitih masa, temperatura i boja. Često možete negde pročitati da je ta i ta zvezda klase (na primer) M2…Iako pogledom ka nebu ljudi često ne primećuju razlike među zvezdama, one se ipak veoma razlikuju.

Sve zvezde su podeljene na sledeće osnovne klase: O, B, A, F, G, K, M. E sad, svaka od ovih klasa ima podklase sa oznakama od 0 – 9. Svaka klasa zvezda u svom zvezdanom spektru ima različit tip apsorbcionih linija. Evo kako izgleda ova tzv. Hardvardska klasifikacija: Continue reading “Klasifikacija zvezda”

Voda i čovek

Svima je poznato da čovek ne može bez vode. Nedostatkom vode za piće direktno je ugrožen njegov opstanak. Nažalost, zdrave vode za piće je sve manje, što se može primetiti i kod nas, dok o zemljama Afrike i Azije da i ne govorimo.
Od ukupne površine naše planete voda zauzima 2/3. Od ove količine vode 97,4% je slana, oko 2% slatka voda koja je zarobljena u lednicima, dok oko 0,6% čini slatka voda koju čovek može iskoristiti. Slana voda se ne može direktno koristiti za čovekove potrebe, bilo za piće, bilo za industriju. Postoje sistemi za prečišćavanje ovih voda, ali su još uvek veoma skupa (naročito za veći broj domaćinstava). Takođe postoji problem slatke vode koja je dostupna za upotrebu. Problem je u tome što 93% (od 0,6%) čini podzemna voda do koje se ne može uvek stići. Continue reading “Voda i čovek”