Mesec u zemljinoj polusenci (fotografije)

Večerašnji astronomski događaj delimičnog pomračenja Meseca, odnosno ulaska Meseca 0_PartialLunarEclipse_Fattinnanzi_1080u zemljinu polusenku je bio zanimljiv. Maksimum je prošao i sa moje lokacije nije moguće dalje posmatrati, ali i ovo je bilo sasvim dovoljno.

Cilj je bio da se uporedi pad sjaja pomoću fotografija i bilo je uspešno jer je na tim fotografijama to lako vidljivo.

Prva fotografija je nastala u 18:32 dok je druga okinuta baš u vreme maksimuma u 20:10. Parametri za obe fotografije su na fotoaparatu bili ISO 100 i Exp 1/100s da bi se lakše uporedilo, a jedino , mali crop nije ispao dobar.

Fotoaparat je namontiran na teleskop dobson 250/1200 u fokusu. Pad sjaja oko 20-ak minuta nakon početka delimičnog pomračenja i u maksimumu je vidljiv. Takođe, tokom maksimuma i golim okom je pad sjaja bio vidljiv, a mora na Mesecu su se jasnije i oštrije videla zbog boljeg kontrasta.

Mesec u zemljinoj senci

 

U petak nas očekuje pomračenje Meseca zemljinom polusenkom

Drugi ovogodišnji zanimljiv astronomski događaj (nakon meteorskog roja Kvadrantida) Mesec5koji možemo posmatrati sa ovih prostora je delimično pomračenje Meseca ili pomračenje Meseca zemljinom polusenkom. Međutim, događaj će posmatrati i ljubitelji astronomije iz ostatka Evrope, zatim Azije, Australije, većeg dela Severne Amerike, istočnog dela Južne Amerike, Pacifika, Atlantika, Indijskog okeana i Arktika.

Pomračenje se dešava kada je on u fazi punog Meseca, odnosno kada se Zemlja nalazi između Sunca i Meseca. Tom prilikom Zemlja zakloni Mesec i on se nađe u njenoj senci ili kao u ovom slučaju polusenci. Kada je Mesec u zemljinoj polusenci tada ne dolazi do potpunog pomračenja već delimičnog.

Kako to da se pomračenje Meseca ne dešava svaki put kada je pun Mesec? Continue reading “U petak nas očekuje pomračenje Meseca zemljinom polusenkom”

Venera ponovo u konjukciji, ali ovoga puta sa Saturnom

Prošlog meseca, tačnije 24. novembra, u konjukciji su bile dve sjajne planete Venera i Jupiter. Nakon tog njihovog sustera Venera je zauzimala sve viši položaj ne nebu, dok se

zemljavenera
Poređenje Zemlje i Venere

Jupiter svakog narednog dana približavao horizontu.

Iz tog razloga Jupiter više ne možemo posmatrati nakon zalaska Sunca i on se polako premešta na jutarnje nebo. Venerina magnituda će u narednom periodu rasti, odnosno biti negativnija i njen sjaj će biti veći, kao i njen polažaj iznad horizonta.

U tom Venerinom usponu nad horizontom danas je očekuje susret sa planetom Satrun. Saturn je znatno manjeg sjaja od Venere i ovaj susret neće biti sjajan kao susret Venere i Jupitera.

I Venera i Saturn će se nalaziti u sazvežđu Strelac. Magnituda Venere će iznositi -3,9 a Saturna 0,58. Venera je oko 60 puta sjajnija od Saturna. Continue reading “Venera ponovo u konjukciji, ali ovoga puta sa Saturnom”

Posmatranje Meseca pomoću Virtual Moon Atlas programa

Večeras sam želeo da posmatram Mesec uz asistenciju programa Virtual Moon Atlas o kome je ranije bilo reči na ovom blogu. Krateri većeg prečnika su mi poznati, ali kratere od 7 – 10 km u prečniku ipak nisam često tražio.

Magnituda Meseca je bila – 11,9 dok je strana okrenuta nama obasjana Suncem 87,8 %. Mesec star 11,4 dana je bio udaljen od Zemlje 392 460 km i nalazio se u sazvežđu Kit.

Na teleskop SW 250/1200 sam postavio okular od 10 mm, a s obzirom da sam sa starim

post-7793-0-60153500-1417536192
SW 250/1200 dobson – slika sa neta

teleskopom prodao i sve okulare trenutno je ovo uvećanje od 120x najveće koje mogu da postignem…do kupovine dodatne opreme. Na okular je postavljen i ND filter koji propušta 13% mesečeve svatlosti, ali zbog svetlosne moći teleskopa i dalje je dosta sjajno i oči se nakon dužeg posmatranja zamaraju. Takođe je i kontrast slab kada se posmatraju krateri bliže centru Meseca.

Posmatrao sam veliki broj kratera, a posebno onih po rubu Meseca jer se zbog njihovih vidljivih senki pojačava sam doživljaj tokom posmatranja, ali fokusiraću se na one meni najzanimljivije.

Posmatranje sam počeo od omiljenog kratera Clavius. Orijentacija za njegovo lakše lociranje je Ticho krater koji prepoznatnjiv po zracima koji se pružaju po tom delu Meseca, a koji predstavljaju izbačeni materijal koji se razleteo nakon udara. Ticho krater je relativno mlad i njegova starost se procenjuje na oko 100 miliona godina, dok mu prečnik iznosi 86 km. Continue reading “Posmatranje Meseca pomoću Virtual Moon Atlas programa”

Upoznajmo noćno nebo (sazvežđa, zvezde, planete…)

Ovo je dopuna jednog starog teksta sa ovoj sajta, a cilj ovde dopune je da pomogne svima koji žele da se bliže upoznaju sa noćnim nebom. U tekstu su detaljnije opisana samo bitnija sazvežđa. Pod bitnijim sazvežđima podrazumevam velika sazvežđa koja zauzimaju veći deo neba. Kada pronađete ta sazvežđa lakše je naći ona manja koja se nalaze u njihovoj blizini. Continue reading “Upoznajmo noćno nebo (sazvežđa, zvezde, planete…)”

Apolo 11

Apolo 11 je lansiran 16.07.1969. godine, a 21.07.1969. godine Nil Arsmtrong je kročio na Mesečevu povrišnu. Posle njega to je uradio i Edvin Oldrin, dok ih je Majkl Kolins čekao u orbiti oko Meseca. Njihova šetnja po Mesecu je trajala malo više od 2 sata.

Prošlo je 40 godina, a i dalje postoje ljudi koji ne veruju da je čovek ikada bio na Mesecu. Kao sve je američka propaganda i slično. Razlog tog neverovanja može ležati u obrazovanju, mržnji prema amerima ili nešto treće.
Na tom projektu koji je koštao, po današnjem novcu, oko 150 milijardi dolara, učestvovalo je oko 400 000 ljudi. Trebalo bi biti teže slagati sve te ljude, nego samo sletanje na Mesec. A da ne govorimo da se ta laž održavala 40 godina. Čak ni Rusi nisu dematovali zvanično ovo sletanje, a znamo da bi oni to prvi uradili. Continue reading “Apolo 11”

Planetoid Ceres

Asteroid Ceres (Cerera) su astronomi uvrstili u patuljaste planete, gde pripada i nekadašnja planeta Pluton. Toj grupi pripada zahvaljujući svom prečniku od 933 km, a i sastavu. Ujedno je i najveći asteroid koji je otkriven.
Njegova putanja se nalazi u asteroidnom pojasu, između Marsa i Jupitera. Oko svoje ose ose okrene za nekih 9 sati, a Sunce obiđe za 4,6 zemaljskih godina.

Otkriven je baš 1.januara 1801 godine u Palermu. Za njeno otkriće zaslužan je italijanski astronom Đuzepe Pjaci koji je u početku mislio da je otkrio kometu.
Istraživanja su pokazala da je Ceres sfernog oblika i da postoji mogućnost da sadrži malo atmosfere i izvor sopstvene toplote. NASA je lansirala letelicu DON koja će 2015 stići do ove patujaste planete i detaljnije je istražiti.

 

Ceres i Vesta – Foto: NASA-HST

Istorija heliocentričnog sistema

U vreme kada su se postavljali najelementarniji temelji nauke, smatralo se da je Zemlja centar svega i da se sve što vidimo na nebu okreće oko nje. Odnosno da mi imamo poseban položaj i značaj u svemiru. Tada su, bez razumevanja mnogih pojava i procesa, nastale mnoge legende i tzv. više sile koje upravljaju nama.
Tako je nastao i geocentrični sistem (osnova astrologije). Iako je Aristrah još u III veku p.n.e. izneo mišljenje da je Sunce u centru, a da Zemlja, Mesec i ostale planete kruže oko njega, Aristotel i Ptolomej ponovo “vraćaju” Zemlju u centar.
Ovakvo mišljenje je trajalo sve dok Nikola Kopernik nije postavio osnove heliocentričnog sistema (1543 godine): Continue reading “Istorija heliocentričnog sistema”